{"id":17512,"date":"2026-08-19T23:15:15","date_gmt":"2026-08-19T21:15:15","guid":{"rendered":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/?p=17512"},"modified":"2026-08-19T23:15:18","modified_gmt":"2026-08-19T21:15:18","slug":"prirucnik-za-normalan-zivot","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/prirucnik-za-normalan-zivot\/","title":{"rendered":"Priru\u010dnik za normalan \u017eivot"},"content":{"rendered":"\n

Esej inspiriran astrolo\u0161kom osi Lav – Vodenjak<\/strong><\/p>\n\n\n

Nitko mi nikada nije dao priru\u010dnik za normalan \u017eivot. Neobi\u010dno je samo to \u0161to su se gotovo svi pona\u0161ali kao da sam ga morao pro\u010ditati.<\/p>\n

Negdje je, o\u010dito, postojao. Mo\u017eda ga dijele pri ro\u0111enju, zajedno s narukvicom iz rodili\u0161ta, pa sam ja svoj primjerak nekako izgubio. Jer kako sam odrastao, sve sam jasnije primje\u0107ivao da ljudi oko mene prili\u010dno dobro znaju kojim bi redoslijedom \u017eivot trebao i\u0107i. Osnovna \u0161kola, srednja \u0161kola, po mogu\u0107nosti fakultet, posao, ozbiljna veza, brak, djeca, stan, kredit i onda ve\u0107 nekako nastavi\u0161 prema op\u0107em planu.<\/p>\n

Postojao je \u010dak i okvirni raspored.<\/p>\n

Neke stvari trebalo je napraviti do tridesete. Za neke je jo\u0161 bilo prihvatljivo zakasniti nekoliko godina. A ako bi \u010dovjek dovoljno dugo preskakao poglavlja, po\u010dela bi pitanja. Dobronamjerna, naravno. Uvijek su najzanimljivija pitanja ona koja po\u010dinju brigom za na\u0161u sre\u0107u.<\/p>\n

\u201eA kad \u0107e\u0161 ti?\u201c…\u00a0 \u201eZar nema nikoga?\u201c… \u201eNe misli\u0161 valjda cijeli \u017eivot tako?\u201c .. \u201eVrijeme ti prolazi.\u201c<\/em><\/p>\n

Kao da negdje na nebu postoji veliki semafor koji neumoljivo odbrojava vrijeme do trenutka kada \u0107emo biti progla\u0161eni neuspjelim primjerkom svoje generacije. Dugo sam promatrao taj svijet i poku\u0161avao shvatiti njegova pravila. Nisam imao ni\u0161ta protiv ljudi koji su ih slijedili. Ako je netko u njima prona\u0161ao sre\u0107u, tim bolje. Problem je bio u tome \u0161to nikada nisam razumio za\u0161to bi ono \u0161to odgovara ve\u0107ini automatski moralo odgovarati i meni.
A \u0161to sam vi\u0161e odrastao, to sam sna\u017enije osje\u0107ao da u meni postoji ne\u0161to \u0161to se te\u0161ko uklapa u unaprijed nacrtane rubove.<\/p>\n\n\n

\u010covjek koji je trebao nau\u010diti pripadati<\/h2>\n\n\n

Prili\u010dno rano shvatio sam da \u0107u, \u017eelim li pre\u017eivjeti me\u0111u ljudima, morati prona\u0107i neku ravnote\u017eu.<\/p>\n

S jedne strane postojao je svijet. Dru\u0161tvo. Sustav. Pravila. O\u010dekivanja. Institucije. Sve ono \u0161to je postojalo mnogo prije mene i \u0161to se sigurno ne\u0107e mijenjati samo zato \u0161to sam ja jednog jutra zaklju\u010dio da mi se ne svi\u0111a.
S druge strane stajao sam ja.<\/p>\n

Ispred mene kao da je godinama svijetlila velika neonska reklama s jednim pitanjem:
Koliko mogu biti autenti\u010dan, a ipak pripadati svijetu u kojem \u017eivim?<\/strong><\/p>\n

Jer nisam \u017eelio \u017eivjeti izvan dru\u0161tva. To je va\u017ena razlika. Volio sam ljude.
Volio sam njihovu energiju, razgovore, smijeh, dru\u017eenja, njihove neobi\u010dne karaktere i pri\u010de.
Volio sam promatrati \u0161to ih pokre\u0107e, zbog \u010dega se zaljubljuju, zbog \u010dega pate, za\u0161to ne\u0161to rade iako vrlo dobro znaju da \u0107e po\u017ealiti.<\/p>\n

Ali istodobno sam uvijek osje\u0107ao odre\u0111enu distancu. Mogao sam biti usred grupe i istodobno je promatrati kao da stojim nekoliko metara dalje.
Pripadao sam joj, a opet nekako nisam.
I mo\u017eda upravo zato nikada nisam \u017eelio potpuno nestati u njoj.<\/p>\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"pozornica\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Pozornica bez publike prili\u010dno je dosadno mjesto<\/h2>\n\n\n

Bilo bi vrlo romanti\u010dno sada napisati kako mi nikada nije bilo va\u017eno \u0161to drugi misle o meni. Ali to jednostavno ne bi bilo istina.
Naravno….
Volio sam pa\u017enju. Volio sam ljubav. Volio sam ljude oko sebe.<\/p>\n

A ako sam ikada prirodno znao vladati nekim prostorom, onda je to bila pozornica – stvarna ili simboli\u010dka. Volio sam trenutak u kojem osjetim da ljudi slu\u0161aju, da se smiju, da ih je ne\u0161to dotaknulo, da izme\u0111u mene i njih postoji ona nevidljiva struja zbog koje prostor odjednom postane topliji.
I da, volio sam aplauz. Jo\u0161 uvijek ga volim.<\/p>\n

Ne znam za\u0161to bismo se pravili da \u010dovjeku nije lijepo kada netko prepozna ono \u0161to je napravio.
Ali s vremenom sam shvatio da postoji velika razlika izme\u0111u \u017eelje da budemo vi\u0111eni i potrebe da zbog toga postanemo ono \u0161to drugi \u017eele vidjeti.
Tu sam povukao granicu.<\/p>\n

\u017delio sam publiku, ali nisam \u017eelio da publika pi\u0161e moj scenarij.<\/strong><\/p>\n

I upravo je to godinama bio jedan od mojih najve\u0107ih unutarnjih pregovora sa svijetom.
Kako ostati svoj, a ipak biti voljen?
Kako pripadati, a ne utopiti se?
Kako dati ljudima ono najbolje od sebe, a da jednoga dana ne shvati\u0161 da si, poku\u0161avaju\u0107i zadovoljiti njihova o\u010dekivanja, putem izgubio sebe?<\/p>\n\n\n

Za\u0161to bih morao kleknuti?<\/h2>\n\n\n

Mo\u017eda se upravo u ljubavi najbolje vidi koliko sna\u017eno dru\u0161tvo oblikuje na\u0161e predod\u017ebe o tome kako bi \u017eivot trebao izgledati.<\/p>\n

Recimo prosidba.
Mu\u0161karac klekne. \u017dena se iznenadi. Pojavi se prsten. Netko zapla\u010de. Ako imamo malo ve\u0107i produkcijski bud\u017eet, sve se doga\u0111a na koncertu Zdravka \u010coli\u0107a pred nekoliko tisu\u0107a ljudi.
I ljudi to vole. I neka vole.
Nema u tome ni\u010dega lo\u0161eg na kraju krajeva.<\/p>\n

Samo sam se ja uvijek pitao – za\u0161to bih morao kleknuti?<\/p>\n

Zar je ljubav manje ljubav ako nema publike?
Zar osje\u0107aj postaje ozbiljan tek kada slijedi scenarij koji smo ve\u0107 stotinu puta gledali?<\/p>\n

Meni je oduvijek bila bli\u017ea neka druga slika.
Dvoje ljudi negdje visoko u planinama. Nema reflektora. Nema mobitela podignutih u zrak. Nema prstena skrivenog u \u010da\u0161i \u0161ampanjca. Netko uz put ubere obi\u010dnu tratin\u010dicu, pru\u017ei je drugome i jednostavno ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eZaista te od srca volim.\u201c<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda \u0107e nekome to biti premalo. Meni bi mo\u017eda bilo dovoljno.
Jer nisam \u017eelio manje ljubavi. \u017delio sam samo slobodu da je \u017eivim na svoj na\u010din<\/strong>.<\/p>\n\n\n

Tvr\u0111ava<\/h2>\n\n\n

S vremenom sam ipak morao nau\u010diti ne\u0161to mnogo te\u017ee od buntovni\u0161tva.<\/p>\n

Morao sam nau\u010diti \u017eivjeti.<\/strong><\/p>\n

Ra\u010duni ne prihva\u0107aju autenti\u010dnost kao sredstvo pla\u0107anja. Poslodavci imaju svoja pravila. Institucije svoje procedure. Ljudi svoje interese. Svijet ne\u0107e stati zato \u0161to se ja s njegovim pravilima filozofski ne sla\u017eem.
Trebale su mi godine da shvatim da postoje vi\u0161e od dvije mogu\u0107nosti.
Ne moram pobje\u0107i iz dru\u0161tva da bih ostao svoj. Ali mu se ne moram ni potpuno predati da bih mu pripadao.<\/p>\n

Dugo sam dru\u0161tvo zami\u0161ljao poput goleme tvr\u0111ave. Visoke zidine, stra\u017eari na ulazu i pravila napisana stolje\u0107ima prije nego \u0161to sam ja stigao pred vrata.
U mladosti sam mislio da moram birati: ili ostati izvan zidina i biti slobodan, ili u\u0107i unutra i postati jedan od njih.<\/p>\n

Kasnije sam prona\u0161ao tre\u0107u mogu\u0107nost.
Mogu u\u0107i kroz vrata, pozdraviti stra\u017eare, po\u0161tovati pravila koja imaju smisla – i ipak zadr\u017eati klju\u010deve vlastitih odaja.
<\/strong>A da bih to mogao, prvo sam morao upoznati \u010dovjeka koji \u0107e u njima \u017eivjeti.<\/p>\n

Sebe.<\/strong><\/p>\n\n\n

Ogledalo<\/h2>\n\n\n

Tu je astrologija<\/strong> u mom \u017eivotu odigrala veliku ulogu.
Nije mi rekla tko sam. Mislim da bi bilo opasno bilo kojem sustavu dati toliku mo\u0107.
Ali dala mi je ogledalo.<\/p>\n

Pomogla mi je razumjeti neke kontradikcije koje sam prije poku\u0161avao rije\u0161iti kao da su pogre\u0161ke.
Kako mogu toliko trebati ljude, a istodobno toliko trebati slobodu?
Kako mogu \u017eeljeti pripadati, a po\u010deti se gu\u0161iti kada pripadanje postane uniforma?
Kako mogu voljeti pozornicu, a ponekad po\u017eeljeti nestati iz pogleda svih ljudi?
Kako mogu nesebi\u010dno davati, a ipak tako sna\u017eno reagirati kada osjetim da me netko ne cijeni?<\/p>\n

Mo\u017eda te suprotnosti nije trebalo izlije\u010diti.
Mo\u017eda ih je trebalo upoznati<\/strong>.<\/p>\n

S vremenom sam po\u010deo vi\u0161e vjerovati i nekom unutarnjem instinktu. Ne znam kako bih ga druga\u010dije nazvao. Onom tihom osje\u0107aju koji \u010dovjeku ponekad ka\u017ee: ovdje ostani, odavde idi, ovom \u010dovjeku vjeruj, ovdje ne\u0161to nije dobro.<\/p>\n

I polako sam prona\u0161ao na\u010din kako svoju autenti\u010dnost ne koristiti protiv dru\u0161tva, nego u njegovu korist<\/strong>.<\/p>\n\n\n

Ognji\u0161te<\/h2>\n\n\n

Shvatio sam da mogu pomagati.<\/p>\n

Mogu nekome dati vrijeme, znanje, razumijevanje, toplinu, za\u0161titu, rije\u010d kada mu je potrebna. Mogu dati mnogo i pritom ne voditi evidenciju tko mi je \u0161to du\u017ean.<\/p>\n

Ali postoji jedna valuta bez koje sa mnom nema trgovine.<\/p>\n

Po\u0161tovanje.<\/strong><\/p>\n

Ne trebam za svaku gestu protuuslugu.
Ne o\u010dekujem medalju zato \u0161to sam nekome pomogao.<\/p>\n

Ali nemoj moje davanje zamijeniti za pravo na mene.
To je granica koju sam morao nau\u010diti.
Ljudi koji su je razumjeli upoznali su mo\u017eda najtopliji dio mene. Mogli su sjesti uz moje ognji\u0161te i grijati se koliko su \u017eeljeli. Nisu morali donositi drva, nisu morali pla\u0107ati ulaznicu, nisu morali \u010diniti velike stvari.
Ponekad je bilo dovoljno samo da me pogledaju o\u010dima u kojima osje\u0107am:<\/p>\n

Vidim te. Cijenim te. Drago mi je \u0161to postoji\u0161.<\/strong><\/p>\n

I vatra bi gorjela…..<\/p>\n

Ali s godinama sam upoznao i drugu stranu te pri\u010de.
Jer pomaganje ponekad neprimjetno postane iskori\u0161tavanje.
Nesebi\u010dna ljubav mo\u017ee postati bunar na koji netko dolazi puniti vlastite posude, a da se nikada ne zapita presu\u0161uje li \u010dovjek iz kojeg uzima.<\/p>\n

Tada se ne\u0161to u meni mijenja. Toplina nestaje.
Prekrasne rijeke pretvaraju se u mra\u010dna jezera.
Vrata tvr\u0111ave po\u010dinju se zatvarati.<\/p>\n\n\n

Kada nestanem sa scene<\/h2>\n\n\n

To je dio sebe koji danas poznajem dovoljno dobro da ga ne poku\u0161avam uljep\u0161avati.
Kada osjetim ozbiljno nepo\u0161tovanje, iskori\u0161tavanje ili poku\u0161aj ru\u0161enja ne\u010dega \u0161to smatram temeljnim dostojanstvom, mogu postati nevjerojatno hladan.<\/p>\n

\u010covjek koji je ju\u010der sjedio uz ognji\u0161te odjednom se na\u0111e pred zatvorenim vratima.
Nema velike predstave. Nema posljednjeg \u010dina.<\/p>\n

Ponekad samo – nestanem sa scene.
I sje\u0107am se o\u010diju nekih ljudi \u010dak i desetlje\u0107ima poslije. Onog iskrenog \u010du\u0111enja koje kao da pita:<\/p>\n

\u201e\u0160to se dogodilo?\u201c<\/strong><\/p>\n

Dugo sam vjerovao da odgovor moraju prona\u0107i sami.
Danas ipak znam da je pri\u010da slo\u017eenija. Jer granica i kazna nisu isto.<\/p>\n

Granica ka\u017ee: \u201eOvako sa mnom ne mo\u017ee\u0161.\u201c
<\/strong>Kazna ka\u017ee: \u201eSada \u0107e\u0161 vidjeti kako izgleda kada mene vi\u0161e nema.\u201c<\/strong><\/p>\n

A \u010dovjek mora biti vrlo iskren prema sebi da bi uvijek znao \u0161to od toga upravo radi.
Mo\u017eda nije svaka kriva rije\u010d nepo\u0161tovanje.
Mo\u017eda nije svako neslaganje napad.
Mo\u017eda netko tko me nije razumio nije nu\u017eno poku\u0161avao osporiti moju vrijednost.
A mo\u017eda neki ljudi doista nisu znali koliko su se pribli\u017eili vratima tvr\u0111ave sve dok nisu \u010duli kako se zatvaraju.<\/p>\n

I to je dio moje odgovornosti.
Jer zrelost mo\u017eda nije u tome da imamo \u010dvrste granice.
Mo\u017eda je u tome da ih nau\u010dimo pokazati dok su vrata jo\u0161 otvorena<\/strong>.<\/p>\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"promatra\u010d\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Nau\u010diti \u017eivjeti me\u0111u ljudima<\/h2>\n\n\n

Kasnije sam se zaposlio u sustavu u kojem sam morao jo\u0161 ozbiljnije nau\u010diti ono \u0161to mi \u017eivot ve\u0107 dugo poku\u0161ava objasniti.
Ljude ne mo\u017ee\u0161 uvijek birati.
Ne mo\u017ee\u0161 svaku bitku voditi frontalno. Ne mora\u0161 pobijediti \u010dovjeka da bi ne\u0161to promijenio.<\/p>\n

Ponekad vi\u0161e napravi diplomacija nego snaga.
Ponekad ljudskost otvori vrata koja autoritet ne mo\u017ee.
A ponekad dvije potpuno razli\u010dite strane mogu sura\u0111ivati upravo zato \u0161to su shvatile da jedna drugu ne moraju pokoriti. Tu sam mo\u017eda prona\u0161ao svoj na\u010din pre\u017eivljavanja unutar tvr\u0111ave.<\/p>\n

Nisam morao prestati biti svoj.
Morao sam samo nau\u010diti da autenti\u010dnost nije isto \u0161to i neprilago\u0111enost.<\/p>\n

Mo\u017ee\u0161 biti svoj i sura\u0111ivati.
Mo\u017ee\u0161 imati sna\u017enu osobnost i slu\u0161ati.
Mo\u017ee\u0161 pomo\u0107i zajednici, a zadr\u017eati individualnost.
Mo\u017ee\u0161 stajati na pozornici i istodobno znati da ljudi ispred tebe nisu samo publika.<\/p>\n

I oni imaju svoju pozornicu.
<\/strong>To mi je mo\u017eda trebalo najdu\u017ee da nau\u010dim.<\/p>\n\n\n

Lav i Vodenjak<\/h2>\n\n\n

Astrologija jednu od svojih velikih razvojnih napetosti opisuje kroz os Lav \u2013 Vodenjak<\/strong>.
\u010cesto ih banaliziramo.<\/p>\n

Lav \u017eeli pa\u017enju.
Vodenjak \u017eeli slobodu.
Lav je ego.
Vodenjak je grupa.<\/p>\n

Ali \u010dovjek je mnogo zanimljiviji od tih nekoliko rije\u010di.
Lav u nama \u017eeli otkriti ne\u0161to jedinstveno i imati hrabrosti to pokazati. \u017deli stvarati, voljeti, grijati, biti vi\u0111en i osjetiti da njegova prisutnost ne\u0161to zna\u010di.
Vodenjak postavlja drugo pitanje:
\u0160to \u0107e\u0161 s tom posebno\u0161\u0107u napraviti me\u0111u drugim ljudima?
<\/strong>Jer nije dovoljno samo biti druga\u010diji. Treba nau\u010diti biti druga\u010diji me\u0111u drugima<\/strong>.<\/p>\n

I nije dovoljno pripadati zajednici.
Treba nau\u010diti pripadati joj tako da u njoj ne izgubimo vlastito lice. Mo\u017eda zato ova os ne govori o izboru izme\u0111u pojedinca i dru\u0161tva. Govori o njihovom susretu.<\/p>\n

Lav ka\u017ee:
\u201eOvo sam ja.\u201c<\/strong><\/p>\n

Vodenjak odgovara:
\u201eDobro. A sada do\u0111i me\u0111u nas i vidi mo\u017ee\u0161 li ostati to \u0161to jesi.\u201c<\/strong><\/p>\n

\n\n\n

Priru\u010dnik koji ipak nisam bacio<\/h2>\n\n\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n

Danas vi\u0161e nemam potrebu dokazivati svijetu da sam druga\u010diji. Mislim da je i to jedna vrsta slobode.
Znam da mi trebaju ljudi. Znam da mi treba ljubav.
Znam da jo\u0161 uvijek volim pozornicu i da mi je dra\u017ee kada se nakon predstave \u010duje aplauz nego kada \u010dujem samo vlastite cipele po praznoj dvorani.
Ali znam i da ne \u017eelim aplauz po svaku cijenu.<\/p>\n

Nau\u010dio sam kada otvoriti vrata tvr\u0111ave.
Nau\u010dio sam kome ponuditi mjesto uz ognji\u0161te.<\/p>\n

Jo\u0161 uvijek u\u010dim re\u0107i da ne\u0161to boli prije nego \u0161to ugasim vatru.
I jo\u0161 uvijek u\u010dim da \u010dovjek koji misli druga\u010dije od mene ne mora automatski biti \u010dovjek protiv mene.<\/p>\n

Mo\u017eda je upravo to cijena \u017eivota me\u0111u ljudima. Ne odre\u0107i se sebe zbog pripadanja. Ali ne odre\u0107i se ni drugih ljudi zbog vlastite posebnosti.
Jer zajednica bez pojedinca postaje masa. A pojedinac bez ikoga drugoga mo\u017eda jest potpuno slobodan – ali nema s kim podijeliti svoju vatru.<\/p>\n

Zato onaj priru\u010dnik za normalan \u017eivot danas ipak ne bih bacio. Pro\u010ditao bih ga.
Neke bih stranice mo\u017eda \u010dak podcrtao. Nekima bih se nasmijao. Neke bih presko\u010dio.
A na nekoliko mjesta uzeo bih olovku, prekri\u017eio ono \u0161to je netko davno napisao i na marginu dopisao ne\u0161to svoje.<\/p>\n

Jer mo\u017eda najve\u0107a sloboda nije \u017eivjeti bez ikakvih pravila.
Mo\u017eda je najve\u0107a sloboda dovoljno dobro upoznati sebe da zna\u0161 koja pravila mo\u017ee\u0161 prihvatiti, koja \u017eeli\u0161 promijeniti, a prema kojima jednostavno nikada ne\u0107e\u0161 \u017eivjeti.<\/strong><\/p>\n

Priru\u010dnik sam, dakle, na kraju ipak pro\u010ditao.<\/p>\n

Samo sam odlu\u010dio da ne moram \u017eivjeti po svakoj njegovoj stranici.<\/strong><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

\u00a0<\/div>\n<\/div>\n
\n
\u00a0<\/div>\n<\/div>\n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Esej inspiriran astrolo\u0161kom osi Lav – Vodenjak Nitko mi nikada nije dao priru\u010dnik za normalan \u017eivot. Neobi\u010dno je samo to \u0161to su se gotovo svi pona\u0161ali kao da sam ga morao pro\u010ditati. Negdje je, o\u010dito, postojao. Mo\u017eda ga dijele pri ro\u0111enju, zajedno s narukvicom iz rodili\u0161ta, pa sam ja svoj primjerak nekako izgubio. Jer kako […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":17517,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_uag_custom_page_level_css":"","footnotes":""},"categories":[42],"tags":[],"class_list":["post-17512","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-astrologija"],"acf":[],"uagb_featured_image_src":{"full":["https:\/\/astrovizija.com.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Lav-Vodenjak-naslovna.jpg",1536,1024,false],"thumbnail":["https:\/\/astrovizija.com.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Lav-Vodenjak-naslovna-150x150.jpg",150,150,true],"medium":["https:\/\/astrovizija.com.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Lav-Vodenjak-naslovna-300x200.jpg",300,200,true],"medium_large":["https:\/\/astrovizija.com.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Lav-Vodenjak-naslovna-768x512.jpg",768,512,true],"large":["https:\/\/astrovizija.com.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Lav-Vodenjak-naslovna-1024x683.jpg",800,534,true],"1536x1536":["https:\/\/astrovizija.com.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Lav-Vodenjak-naslovna.jpg",1536,1024,false],"2048x2048":["https:\/\/astrovizija.com.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Lav-Vodenjak-naslovna.jpg",1536,1024,false],"trp-custom-language-flag":["https:\/\/astrovizija.com.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/Lav-Vodenjak-naslovna-18x12.jpg",18,12,true]},"uagb_author_info":{"display_name":"Astro Vizija - Alen Milohani\u0107","author_link":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/author\/astro\/"},"uagb_comment_info":0,"uagb_excerpt":"Esej inspiriran astrolo\u0161kom osi Lav – Vodenjak Nitko mi nikada nije dao priru\u010dnik za normalan \u017eivot. Neobi\u010dno je samo to \u0161to su se gotovo svi pona\u0161ali kao da sam ga morao pro\u010ditati. Negdje je, o\u010dito, postojao. Mo\u017eda ga dijele pri ro\u0111enju, zajedno s narukvicom iz rodili\u0161ta, pa sam ja svoj primjerak nekako izgubio. Jer kako…","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17512","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=17512"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17512\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17521,"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17512\/revisions\/17521"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/17517"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=17512"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=17512"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/astrovizija.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=17512"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}